All about babies

Evo vec nekoliko dana razmisljam samo o bebama. Bebama koje placu, koje se smiju, hodaju, spavaju. Proslo je 2 mjeseca a ja vec razmisljam o nekoj drugoj bebi. Ne znam da li je zelja da imam bebu popracena potrebom da nadoknadim izgubljeno, ili stvarno istinski zelim bebicu. Nisam sigurna ali znam da Fatiha necu i ne mogu zamjeniti novim djetetom. Ali sama pomisao na neku novu bebu u meni budi veliki strah i anksioznost. I ono veliko pitanje. A sta ako i ova beba umre? I tu zavrsava moja zelja i ceznja. Strah nadvlada zelju i ostavim u podsvjeti ceznju. Ali legnem i budim se sa istom misli u svojoj glavi. Bebica, mala, mirisljava, ziva. I nista drugo.

5 komentara

  1. “Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!” Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!” (El-Beqare, 155-157)

Komentariši