Happy birthday, my child

Ima nekih dana koji su tezi i duzi nego neki drugi dani. Ima i onih sretnijih koje jedva cekas. To jedva cekanje se pretvori u nadanje i sanjanje da ce taj dan doci sto prije. Moje jedva cekanje se pretvorilo u neke tuzne i sumorne dane, jer znam da neces doci.

Nece nikada te tvoje rukice poletjeti prema meni zeleci da ih zagrlim. Niti ce tvoje male nogice ikada prohodati. Gledajuci djecu svojih prijateljica slomljenog srca, i ranjene duse uporedjujem njihove mjesece sa tvojima. Pa kazem sebi, sada bi on sigurno hodao.

Gledajuci njihova sretna lica, i te male okice sto majku gledaju, zamisljam sine kako bi me ti gledao. Mozda zvao mama. Mozda tepao. I u tom trenutku suze same krenu, neka nedokuciva bol savlada cijelo moje bice. Boze mili, da li ce ikada ova bol proci?

Uvjeravaju me da ce biti lakse, kada opet budem imala djecu, kada opet osjetim one pokrete u stomaku, i zivot u meni, da ce se zivot ponovo vratiti. Zivot se mozda i vrati, ali ko ce zasiti ovo srce sto krvari, ovu dusu koja jeca, ovaj um kojem si prva i posljednja misao.

Ljubavi mamina, danas je tvoj dan. Tvoj rodjendan. Koji je trebao biti najsretniji. Pun osmijeha, srece i ljubavi. Obukao bi plavo, patikice i cekao sretno svoju prvu tortu. Bili bi sretni. Trebali smo biti. Ali dragi Allah je odlucio drugacije. Sada te cuva veca Sila od bilo cega. Sada te Voli onaj koji je Ljubav stvorio. Njemu si bio drazi.

Iako bi ti i sa nama bilo dobro.

Sine mama ce se uvijek sjecati. Volim te.

Fatih, 06. 02.2018 (19: 50) – 06.02.2019

Komentariši